Spaljivanje otpada

Tokom poslednjih par godina, u Srbiji raste količina komunalnog otpada koji se odlaže na deponijama. Jedno od najrasprostranjenijih rešenja za smanjenje otpada jesu postrojenja za spaljivanje otpada – tzv. palionice.

Bezopasan otpad, čija reciklaža nije moguća, spaljuje se u palionicama i potom koristi za dobijanje električne energije. Otpad se najpre razlaže u gasovitu, tečnu ili čvrstu materiju uz istovremeno ili naknadno oslobađanje vodene pare koja može da se koristi za zagrevanje objekata. Tip postrojenja u kojem se pored električne, dobija i toplotna energija, naziva se kogeneraciono postrojenje. Od jedne tone otpada, moguće je da se dobije 650 kilovat-časova električne energije. Stepen iskorišćenosti otpada za električnu energiju je 25-30%, a za toplotnu 75-80%. Toplotna vrednost otpada raste u skladu sa stepenom mogućnosti njegove reciklaže, budući da u osnovnom obliku otpad nema visoku vrednost.

Na samim deponijama, truljenjem se oslobađa metan, gasovita i zapaljiva supstanca, koja se često naziva biogas. Ovaj deponijski gas se u većini evropskih zemalja sakuplja zato što može da se koristi kao gorivo. Korišćenje biomase i otpada u energetske svrhe od velikog je značaja, posebno ako imamo u vidu da se u svetu od 70-ih godina prošlog veka beleži stalno uvećanje potrošnje energenata.

U Srbiji trenutno postoji nekoliko prepreka za preradu i dobijanje toplotne i električne energije iz otpada. To je, pre svega, jeftina električna energija koja svaki vid proizvodnje energije iz obnovljivih izvora čini delimično neisplativim. Pored toga, nepoštovanje zakona i propisa za upravljanje otpadom dovelo nas je do toga da imamo samo jednu urednu deponiju i preko 3.000 divljih deponija širom zemlje.

Oko 3% ukupne proizvodnje električne energije u Evropskoj Uniji dobija se iz biomase i otpada, što predstavlja oko petinu ukupno proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora, uključujući hidroenergiju. Plan je da se do 2030. godine 11% električne energije, dobijene iz termoelektrana, proizvede preradom otpada i biomase. Drugim rečima, 7% od proizvedenih 4,4 miliona gigavat-časova električne energije nastalo bi ovim putem.

Naša zemlja poseduje 2,8 miliona tona ekvivalentne nafte u biomasi i još 200.000 tona ekvivalentne nafte u čvrstom otpadu. U odnosu na nas, većina evropskih metropola poput Beča, Bratislave, Budimpešte, Varšave i Praga poseduje fabrike za spaljivanje otpada. Najveći broj termoelektrana sa kosagorevanjem čvrstog obnovljivog goriva imaju Nemačka, Italija i Danska.

Iako ovaj način smanjenja otpada ima velike prednosti, takođe je neophodno da se vodi računa da korišćenje ovog vida obnovljivih izvora energije bude u potpunosti u skladu sa propisima, kao i da se ne emituju supstance koje zagađuju životnu sredinu.